Odluka
Kada se malo „pozabaviš“ sobom, svojim željama i mogućnostima, onim što ti se nudi i onim što su tvoji snovi i kada na tom putu naiđeš na nekoliko mogućih rešenja - nekoliko fakulteta koji su ti privlačni za studiranje, ili nekoliko različitih poslova koje bi mogao/la da radiš, ili izbor između posla i fakulteta, ili....vreme dolazi za ono malo teže i ne tako zabavno ODLUKU.
O tome kako da doneseš odluku i izabereš ono što je za tebe pravo, ne postoje gotova rešenja, ni idealni saveti. To je nešto što je sasvim tvoje, i samo tvoj proces, i to iskustvo je ono po čemu se razlikuju početnici i iskusniji.
Ne može, dakle, niko da ti kaže: ”Uradi tako, a ne ovako”, ili ”Ovo, a ne to je bolje za tebe”. Ne treba ni da slušaš, ni da tražiš takve savete. Ono što ovde možemo da ti ponudimo jesu samo neki mali, korisni saveti koje možeš da koristiš na tom putu.
Pored toga što je veoma korisno da postavljaš sebi neke kratkoročne, dugoročne ciljeve, i da razmišljaš kako ćeš ih osvojiti, korisno je i da vežbaš kako da doneseš odluku kada se dvoumiš.
Jedan od načina je da spontano pristupiš problemu, i pustiš da te intuicija vodi. Ne znam koliko je to dobro za nekoga ko je tvojih godina, ali obično se svi mi zalepimo baš za taj način. Otprilike, samo će nam se kasti! Vidiš kako se kazalo Ani ili Marku. Super, nekada to upali, ali to je pre kockanje, šanse da upali su 50-50.
Drugi način je da staviš na papir sve + i sve -, tj. sve za i sve protiv, pa da vagaš i razmišljaš šta je bolje. Kao kad razmišljaš da li da raskineš sa sadašnjim dečkom: plus sladak je, plus super se ljubi, minus smara me ljubomoran je, minus muva me onaj iz četvrtog 3. E pa tako nešto samo malo ozbiljnije. Ovako nećeš rešiti problem odmah, ali ćeš imati neki presek situacije.
Jedan od super načina da doneseš odluku je da se baciš u akciju i pričaš sa svima redom o onome što ti na srcu leži. Pa nađeš njih petoro koji su sada na prvoj, drugoj godini prava da ih smaraš da ti pričaju kako je na faksu (možeš i da upotrebiš naš model za intervju nalazi se u rubrici KAKO DO INFORMACIJA), pa nađeš i nekog ko je na privatnom pravnom faksu pa slušaš i pitaš, a utisci se sležu. Ili uhvatiš komšinicu što radi kao advokat u sudu da ti priča kako izgleda njen radni dan, koliko para prima (ako hoće da ti kaže- ne navaljuj!). Možeš i sa nekim kul profesorom da popričaš, možda on ili ona ima decu pa zna kako je njima bilo, ili sa školskim psihologom. I tako dalje, mogućnosti su neiscrpne. Samo, ne traži od tih ljudi da ti kažu šta da uradiš. Traži od njih informacije, i pusti da ti prođu kroz glavu, da se slegnu, i da vidiš kako bi tebi možda to prijalo. I na kraju odluku donosiš SAM/A!
Možda ti baš i nisi neki pričljiv tip, i ne voliš komšinicu, i ne znaš nikoga ko studira pravni, a i smara te sad da postavljaš pitanja i slušaš tuđe životne storije. Ok! Možda si ti više tip da sam/a sediš i misliš i kuvaš u sebi, i posle dobrog kuvanja odluka dođe sama od sebe. Ni to nije loš način, samo se pre kuvanja, snabdej namirnicama, tj. informacijama – ne moraš od ljudi, možeš sa interneta, informatora, novina ili već na neki svoj način.
Neki ljudi to «kuvanje» baš vole, pa su u fazonu da im se kuva nedeljama i mesecima, i samo prikupljaju informacije i informacije. Što i nije loše, jer one sve nađu svoje mesto, slože se, a onda odluka ispliva kao najprirodnija stvar. Samo, ČUVAJ SE! Ne odlaži samo radi odlaganja i da se ne bi suočio/la sa odlukom. To je skroz bez veze i time nećeš ništa postići. Mnooooogo je bolje da se sa odlukom suočiš što pre, posle ćeš imati mnogo slobodnog vremena. To odlaganje, koje izgleda kao bežanje od problema, na kraju se pretvori u to da odluku moraš da doneseš u poslednjem minutu i uvek je pitanje koliko je dobra.
Postoji još jedan super način da doneseš odluku: probaj pa odluči. To je kao kad kupiš majicu u Zari. U garderobi je bila gužva i mrzelo te je da čekaš red, i onda si došla kući probala je sa omiljenim farmerkama i rekla «Daaaa, to je ta kombinacija» ili pak «Neee, kakva katastrofa». E pa tako možeš i sa fakultetom ili poslom, ili već nekom drugom odlukom. Npr. odeš na taj famozni faks, odeš na prvu godinu, ušunjaš se tamo, sediš i praviš se da si student, slušaš profesore, slušaš studente, pogledaš zgradu, oceniš koliko ti treba busom do njega, pogledaš kakvi su tipovi.....i sve ostalo što te interesuje. Može i ovako, prijaviš se na naš konkurs za shadowing i provedeš nedelju dana prateći u stopu nekog pravnika ili psihologa ili koga već želiš i izvidiš stanje iz prve ruke. Možeš i sve to da organizuješ samostalno, u sopstvenoj režiji.
Sigurno postoji još neki kreativan i dobar način da doneseš odluku, a kojeg se mi nismo još setili. Ako ti padne na pamet, javi....
Evo nekoliko simpatičnih vežbi-vodiča kroz donošenje odluke:
Lični Akcioni Plan – ime mu je rogobatno i zvuči kao neka fraza iz usta političara u udarnom dnevniku, ali ako pogledaš unutra videćeš da je to papir sa pitanjima koje sebi postavljaš i daješ najbolje procene kao odgovor. To je vrsta mini plana na duži ili kraći period, kako god ti odabereš, a onda te formular sam vodi da odrediš korisne korake u ostvarivanju svog cilja. To zalepiš na zid i trudiš se da veći deo tih stvari ispuniš, zbog sebe, a ne zbog mame, tate, profesora, komšinice... I kada privedeš kraju ono što si tu sebi zacrtao/la onda praviš novi i polako osvajaš planinu. Pogledaj unutra.
Izbor 1 – opet još jedno nekreativno ime. Tu imaš jednu tabelicu, sa jedne strane smisliš oko 4 izbora koja te muče (do 4 faksa između kojih se dvoumiš, karijere, konkretnih poslova koje za sebe planiraš ili imaš u vidu....mislim da su svi razumeli), a sa druge strane staviš do 10-tak kriterijuma, po tvojim merilima, naravno. Nešto što je tebi bitno. Npr. ako je posao u pitanju to može da bude sledeće: plata, fleksibilnost radnog vremena, mogućnost napredovanja...A ako je faks u pitanju npr: težina studija, udaljenost, broj drugova/drugarica koji takođe idu tamo, dužina trajanja, mogućnost zaposlenja posle završetka, skupoća studija.... Onda svakom svom izboru daš ocenu po svakom kriterijumu koji si izabrala/o i onda im prosto sabereš ocene i dobiješ neke skorove. Nije toliko bitan taj broj koji ćeš na kraju da dobiješ koliko sam proces kroz koji prolaziš razmišljajući o svemu tome. Pogledaj unutra.
Izbor 2 – već niko više nije iznenađen (moraću da raspišem konkurs da učinim ovu rubriku kreativnijom). Slično prethodnom, izabereš neke opcije između kojih se dvoumiš. Staviš ih na papir na jednu stranu, a na drugoj svaku od njih raščlaniš na pozitivne i negativne strane. Kada popuniš formular, sedneš malo staviš prst na čelo i zamisliš se nad sadržajem, i moliš onog odozgo da te prosvetli (krajnje egzaktna metodaJ). Pogledaj unutra.